Kristina Sušac
Preddiplomski studij Kemija i inženjerstvo materijala na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu upisala sam 2014. godine. I dan danas se rado sjećam uvodnog predavanja za brucoše gdje nam je pozdrav dobrodošlice prvi uputio bivši dekan, prof. dr. sc. Bruno Zelić, a prof. dr. sc. Irena Škorić, tadašnja prodekanica za nastavu, pobliže pokušala objasniti što je fakultet i akademska zajednica te kako učiti na fakultetu.
Na uvodnom predavanju bili su i stariji studenti, članovi Studentskog zbora za koje sam tada mislila da su sigurno zaposlenici Fakulteta s obzirom da su na prvi dojam izgledali jako ozbiljno. Normalno, prvi dojam je samo prvi dojam, a tadašnji predsjednik Studentskog zbora Nikola Rimac na simpatičan me način nekoliko dana poslije nagovorio da se pridružim sportskoj sekciji, točnije ženskoj futsal ekipi FKIT-a.
Nikada neću zaboraviti osjećaj straha dok sam sjedila na uvodnom predavanju u meni tada veličanstvenoj MKV-19 predavaonici i razmišljala pa kako ću ja položiti ijedan ispit na ovom fakultetu, a ako ću ga ikada završiti, to će sigurno biti nakon 10 ili 15 godina.
Osjećaj straha samo se povećavao nakon što sam čula da je „Opću kemiju nemoguće položiti“ i „asistenti na laboratorijskim vježbama ruše studente bez razloga“. Nakon prvog termina vježbi iz kolegija Opća kemija, asistenti su mi se činili strogi, no znala sam da nas prvenstveno samo žele malo uplašiti kako se ne bi dogodili nepotrebni incidenti u laboratoriju, budući da se većina nas tek tada prvi put susrela s plamenikom, kemikalijama i slično.
Nakon prvog odrađenog laboratorija iz Opće kemije po glavi mi se motalo „hej, pa ovo nije baš toliko strašno“, ali ne zadugo. Stigli smo na vježbe iz kolegija Primjena i programiranje računala i programski jezik činio mi se sve, samo ne način na koji ću ja ikada moći komunicirati i to s računalom. No, nove probleme u glavi za mlade brucoše bilo je lakše podnijeti uz odlične demonstratore na vježbama koji su se trudili objasniti traženi zadatak pa nekad i skroz ispočetka.
Svoju sportsku akademsku karijeru odlučila sam na neko vrijeme prekinuti i pozabaviti se polaganjem ispita. Kako to inače bude, moja najbolja namjera nije urodila plodom, opća kemija ostala je za jesenski ispitni rok, a ja sam propustila svoju prvu Tehnologijadu.
Polaganjem opće kemije na jesenskom ispitnom roku, kao i 90 % studenata zavoljela sam FKIT. Od tada pa sve do ovog trenutka niti jednom nisam požalila što sam izabrala ovaj Fakultet i ovaj studij. Na trećoj godini preddiplomskog studija, zajedno s kolegicom, a prije svega prijateljicom Lucijom Fiket odlučila sam se upustiti u znanstveno-istraživački rad. Znanstveni rad naziva Priprema naprednih funkcionalnih filamenata za 3D ispis mikroreaktora (koji je prigodno nagrađen Rektorovom nagradom za individualni znanstveni rad u tehničkom području) radile smo pod mentorstvom izv. prof. dr. sc. Domagoja Vrsaljka, baš kao i završni rad. Koliko život nekada zna biti zanimljiv govori i sama činjenica da sam prvi ispit (Mehanika materijala) na preddiplomskom studiju položila upravo kod svog budućeg mentora izv. prof. dr. sc. Domagoja Vrsaljka. Istina je, i diplomski rad, krunu svog studiranja, izradit ću također kod dotičnog profesora i na to sam veoma ponosna.
Shvativši bitnost razvoja novih materijala i poboljšanja svojstava postojećih te dijeljenja novih informacija u području inženjerstva materijala između studenata, odlučila sam okupiti studentske predstavnike iz regije organizacijom 1. Studentskog kongresa o inženjerstvu materijala (više poznatiji kao e-SKIM 2019), gdje su sudjelovali studenti iz pet različitih država s preko 10 različitih fakulteta s usmenim ili posterskim priopćenjem. Na kongresu su sudjelovali studenti kako s kemijsko-tehnološkog usmjerenja, tako i studenti sa strojarstva, građevine, tekstilne tehnologije, medicine, stomatologije, agronomije, metalurgije, elektrotehnike itd. Završetkom kongresa, studenti, profesori, ali i sam vrh uprave Fakulteta, shvatili su interdisciplinarnost područja inženjerstva materijala te uzajamno djelovanje i integraciju različitih znanstvenih disciplina u nešto što nas u svakom trenu okružuje. Projekt je u konačnici nagrađen Dekanovom nagradom.
Najviše od svega sam ponosna na rad Studentskog zbora Fakulteta čija sam članica od 2017. godine. Prve dvije godine članstva u SZ-u obnašala sam dužnost predstavnice preddiplomskog studija Kemija i inženjerstvo materijala. Ponosni smo na više stvari na koje smo imali znatan utjecaj kao npr.: potaknuli smo povećanje upisne kvote na diplomske studije, organizirali smo kongres koji je okupio preko 150 studenata, a najbolje studente smo i nagradili te u vrijeme Božića organiziramo humanitarne utakmice i akcije u koje pokušavamo uključiti što više studenata.
Od 30. rujna 2019. godine predsjednica sam Studentskog zbora Fakulteta. Veseli me činjenica da sam prva predsjednica u povijesti ovog Fakulteta i to baš u godini kada slavi 100-ti rođendan. Veseli me što mi je ovaj Fakultet (i svi njegovi članovi) „zarobio srce“ i pokazao kako svemu u životu treba dati drugu šansu i da se trud i želja uvijek isplate. Svi mi znamo da je znanje koje se stekne na fakultetu relativno, ali bitnije od toga je što želimo i koliko ćemo se za to potruditi. Želim da svi studenti na ovom Fakultetu steknu prijatelje kakve ja imam, da pronađu mentora kao što je izv. prof. dr. sc. Domagoj Vrsaljko i da veliku pažnju tijekom svog obrazovanja pridodaju usavršavanju stečenog znanja i razvoju svojih kompetencija kako bi u skorije vrijeme stečeno znanje primijenili u praktični rad.
I za kraj, uživajte svi dok studirate. Kada se sjetim da vrijeme ide i ne pita nikoga koliko brzo, shvaćam da će se ovaj period mog života uskoro završiti i trenutno poželim zaustaviti kazaljke na satu. Nažalost, znajući da je vrijeme nemoguće zaustaviti ili barem usporiti, sretnica sam što znam da oko sebe imam prijatelje s kojima ću se redovito prisjećati ovih lijepih studentskih dana (čitaj: ponekad stresnih, živčanih, uplakanih… ali ipak, kad se sve na kraju zbroji – sretnih).
Mislav Matić
Studij Primijenjene kemije na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu upisao sam 2017. godine. Upis na Fakultet bio je 21. srpnja ili nekog sličnog datuma i sjećam se da sam na njega zakasnio nekoliko minuta. Od tada kasnim na svako predavanje…
Ono što me je zadivilo više od indeksa i upisnog lista bila je Velika predavaonica na Marulićevom trgu 19. Moj drugi izbor studija, nakon primijenjene kemije, bila je arhitektura i način na koji je predavaonica stara skoro stoljeće prevedena u moderno izdanje je za mene još uvijek zapanjujući. Gdje se još može vidjeti model molekule DNA ovješen na stropu? I još da svijetli?
Predviđeno, zakasnio sam na uvodno predavanje početkom listopada, ali svi su kasnili tako da nije bilo ništa posebno. Imao sam najbolju namjeru doći na vrijeme. Ogledavajući punu predavaonicu vidio sam najrazličitije moguće osobnosti i stilove odijevanja, od samozatajnih do pričljivih te od punka do vjenčanja ponedjeljkom. Mislim da prizor koji ću pamtiti dovijeka je trenutak kada su se nositelji kolegija 1. godine studija poredali i kratko se predstavljali. Pardon, moram se ispraviti: pamtit ću što mi je prošlo kroz misao. Tako poredani, svaki od njih, jednako različit kao i studenti koji ih slušaju, iz nekoga razloga podsjećali su me na elektromagnetski spektar. „Možda ipak nisam pogriješio“, bilo mi je na misli.
Negdje oko prvog tjedna nastave uključio sam se u Studentsku sekciju Hrvatskog društva kemijskih inženjera i tehnologa i to kao novinar u časopisu Reaktor ideja. Moj prvi zadatak bio je napisati članak o Sajmu ideja koji se održao krajem listopada. Članak sam pisao do oko tri sata u noći i bio je prihvaćen u svojem originalnom izdanju. Iako mi se pisanje i rad do kasno isprva nisu svidjeli, svaki sam mjesec pisao članke i sve se više uključivao u druge aktivnosti i projekte Sekcije, kojih je s vremenom bilo sve više. Ubrzo sam dobio i svoj prvi projekt kojega sam vodio zajedno sa starijom i znatno iskusnijom kolegicom Anom Lekić. Radilo se o dodatnoj nastavi kemije za učenike Prirodoslovne škole Vladimir Prelog u Zagrebu. Naspram ostalih projekata, ovaj je bio minijaturan, ali meni jedan od najdražih zbog učenika kojima smo predavali. Drago mi je da su danas neki od njih moje kolege.
Volim reći da imam najbolje kolege na svijetu zato što su oni upravo najbolji na svijetu. Oni su najbolji jer ih možete nazvati u četiri sata ujutro i pitati ih zašto je tetraaminobakrov(II) kation plave boje i još će vam lijepo objasniti da je to zbog konfiguracije kompleksa i cijepanja d-orbitala. Probajte nazvati svoga najboljeg prijatelja ili prijateljicu u četiri sata ujutro i pitati ga isto. Vjerojatno vam neće odgovoriti, ali moje kolege hoće. Također, moje kolege svaku laboratorijsku vježbu, svaki seminar i svako predavanje čine dodatno zanimljivima samo zato što su prisutni. Čovjek nije programiran da većinu svoga dana, koliko provede na nastavi, bude sam. U onoj gomili stilova i osobnosti, leže predivni ljudi.
Svoj studij ne bih nikada promijenio. Nevjerojatno je učiti o nekakvom prirodnom fenomenu, kemijskoj reakciji, procesu ili čak bilo kojoj jednadžbi i poslije razmišljati kako i gdje se isto može primijeniti. Primjerice, kako se činjenica da elektroni posjeduju određenu energiju na nekoj udaljenosti od atomske jezgre može koristiti u kemijskoj analizi. Ne volim koristiti pojmove korisno i beskorisno jer kriterij korisnosti, ali i beskorisnosti, je potpuno proizvoljan. Ono što je beskorisno danas je najkorisnija stvar sutra. Zato ću samo reći da sve može biti primjenjivo, a ključ tome je znanje. Kemija je poput arhitekture atoma i molekula. Kemija je znanost o umjetnosti svih tvari. Jedna definicija umjetnosti je ta da je umjetnost sve što je lijepo – sve što je estetično! Postoji estetika života i čovjek voli lijep život. Studij na Fakultetu je najljepši dio života.
Sandra Trstenjak
FKIT sam upisala 2012. godine i to studij Kemijskog inženjerstva. Sjećam se prvih razgovora s kolegama i kako bih uvijek morala napomenuti da je Prelog, odakle sam, gradić u Međimurju, a ne srednja škola iz Vukovarske.
Tri godine kasnije taj sam studij zamijenila Ekoinženjerstvom. Otprilike mi je toliko vremena i trebalo da pohvatam konce na Fakultetu i upoznam profesora Milardovića koji je tada predavao Anorgansku kemiju, drugi dio najzloglasnijeg kolegija na fakultetu, Opće kemije. Mene je dočekao na kolegiju Kemija okoliša. Bio je to utorak ujutro, a jutarnja su predavanja uvijek najizazovnija za odraditi. Moj motiv za dolazak bio je velik: vidjeti koji je to profesor s kojim se već niz godina mimoilazim. U toj je situaciji samo jedan rasplet mogao pomrsiti moj plan, a upravo se to i dogodilo. Zaboravila sam ponijeti naočale. Riješila sam to odabirom mjesta sjedenja u prvoj klupi, što je isto bilo poprilično neuobičajeno za mene.
Relativno brzo svidjela mi se ideja održivog razvoja i usmjeravanje u tehničkom području eko načinom razmišljanja. Tako se i javila zamisao izrade filter uređaja, što me dovelo i do pronalaska svog prvog mentora. Tada sam prvi put upoznala prof. dr. sc. Šipušića koji me sličnim načinom razmišljanja i idejom izrade vlastitog, a ne kupovine postojećeg, brzo uvjerio da je pravi izbor.
Kako se oduvijek bavim sportom, dolaskom na FKIT očekivala sam uzbudljivosti u dvorani. Već je prvi susret s tadašnjom profesoricom tjelesne i zdravstvene kulture Brankom Brčić to nagovještavao. Na prvu hladna i odrješita, profesorica je brzo shvatila da je naišla na zaljubljenicu u rukomet poput nje same. Nekoliko sveučilišnih medalja kasnije, prof. Brčić se umirovila, a s njenom nasljednicom, profesoricom Peršun, moja sveučilišna rukometna karijera doživjela je vrhunac Euroijadom u Pragu. Kako to već sa mnom biva, na nevolju nismo morali čekati dugo. Uz dres, još su samo tenisice dio obavezne opreme za igru, a moje su ostale u vlaku već pri dolasku. Višednevna potraga zahtijevala je raznorazne jezične i grafičke pothvate na kolodvoru, ali moje tenisice nisu se vratile u Zagreb.
Kroz sport krenuo je i moj društveni život za vrijeme studiranja. Samo ime Fakulteta govori da je kemija uz njega neizbježna. Uz one obavezne koje bih putem polagala, kemija koja je obilježila moje studiranje dogodila se na trećoj godini, osnivanjem futsal sekcije. U početku su to bila samo druženja nedjeljom u dvorani, no danas je to preraslo u pravu obiteljsku atmosferu. Planovi se mijenjanju zbog treninga, vikendom se ranije vraća u Zagreb zbog utakmica, a fotografija se ne okida dok nisu svi na njoj. Zajedništvo i entuzijazam s kojim pristupamo svakom izazovu koji se nađe pred nama izaziva (kako je asistentica Ana jednom prilikom rekla) toliko pozitivne energije da bismo mogle proizvoditi struju. Ta mi je ekipa na i izvan terena nebrojeno puta pokazala da su mnoge moje kolege i kolegice puno više od toga i ono najvrjednije s čime ću nastaviti život nakon studija.
Profesor Milardović s početka priče ponudio je odličan recept za uspjeh tijekom, ali i nakon studiranja. U 24 sata koliko ih dan ima, sve se stigne. Osam sati spavaš, osam sati radiš, osam sati se zabavljaš. FKIT te uči da su devijacije tog koncepta kroz život neizbježne, ali danas mogu reći da se sve isplati. Svaka izvannastavna aktivnost kroz Studentski zbor ili sportsku sekciju, humanitarno događanje ili neobavezno druženje unutar i izvan zgrada Fakulteta nosi neku novu zgodu koja će se uvijek s veseljem prepričavati.
Dominik Varga
Početak studija na preddiplomskom studijskom programu Kemijsko inženjerstvo 2014. godine nisam doživio kao neku revolucionarnu promjenu, izuzev promjene mjesta stanovanja. Kolegiji Fizika I, Matematika I, Opća i anorganska kemija, Primjena i programiranje računala i Engleski jezik na prvi pogled činili su se kao 5. razred srednje škole koja je, eto, stavila naglasak na STEM područje.
Prva uočljiva promjena bila je neprestano ispisivanje pune četiri ploče raznih objašnjenja, teorema i zadataka na predavanju iz Matematike I koju je predavao docent Jerković. Doslovno je bilo nemoguće „ne pratiti na predavanju“, jer nakon nekoliko trenutaka nepažnje docent bi ispisao cijelu ploču punu novih simbola i brojeva, a spužva bi već bila u pripremi za brisanje s ciljem oslobađanja novog prostora za pisanje i crtanje. I iz današnje perspektive smatram da niti na jednom kolegiju na Fakultetu nisam ispisao toliko papira u bilježnici. Doduše, apsolutno se isplatilo, jer je docent objašnjavao matematiku na veoma lako razumljiv način pa je priprema za kolokvije i ispite, kao i njihovo polaganje, prošlo bezbolno.
Kako je vrijeme prolazilo, sklapala su se nova prijateljstva, brzo su krenule i razmjene ispitnih materijala, laboratorijskih dnevnika, ali i skupne posjete menzama i obližnjim kafićima. Od prve godine na Fakultetu su kolege bili veoma pristupačni i spremni uskočiti kolegi u nevolji, kako s posuđivanjem skripti/knjiga, tako i laboratorijskih kuta ili pribora.
Prvi susret s kemijskim laboratorijem bile su vježbe iz Opće i anorganske kemije. Iako je na početku bila prisutna nervoza zbog prvog samostalnog rukovanja kemikalijama i kemijskim priborom, uslužni asistenti i demonstratori su uvijek spremno uskočili u pomoć nama, neiskusnim brucošima. Uz nezaobilazne osnove rada u kemijskom laboratoriju, najvažnija lekcija koju sam naučio tijekom 10 tjedana odrađenih vježbi jest kako se (barem na Zavodu za opću i anorgansku kemiju) „plin pali i gasi isključivo na žuti ventil“. Budući da tijekom izvođenja vježbi nisam bio u potpunosti siguran u svoje znanje na području paljenja i gašenja dotoka plina, doktorica Furač se odgojno-edukativnom metodom pisanja navedene rečenice 20 puta u bilježnicu pobrinula da to znam i „u pola noći“. Obzirom da sam tijekom tri godine obnašao dužnost demonstratora upravo na navedenim laboratorijskim vježbama, svoje znanje iz područja opće kemije, snalaženja u laboratoriju te paljenja i gašenja plina sam sa zadovoljstvom prenosio i mlađim naraštajima.
Tijekom prve godine studija doznao sam kako Fakultet posjeduje mnoštvo sportskih sekcija koje brane boje Fakulteta na sveučilišnoj, državnoj ili pak međunarodnoj razini. Fakultetski „Tigrovi“ imali su i sekciju u stolnom tenisu kojoj sam se i ja priključio. Tijekom studiranja i predstavljanja Fakulteta na stolnoteniskim stolovima, put nas je odveo na razne lokacije od kojih valja spomenuti Makarsku, Rovinj, Umag, Trogir, Prag i Berlin. Osvajanje naslova prvaka Sveučilišta u Zagrebu u ekipnoj muškoj i ženskoj konkurenciji (što je najveći ekipni sportski uspjeh u bližoj fakultetskoj povijesti!) je bila dodatna potvrda kako je bavljenje sportom na Fakultetu bila dobra odluka. Vjerojatno najljepša stvar vezana za sport na FKIT-u je što sportaši nerijetko dolaze bodriti jedni druge na njihovim utakmicama, tako da nije bilo čudno pronaći odbojkašice na utakmici malog nogometa ili pak nogometaše na rukometnoj utakmici. Veliko zajedništvo poticala je i profesorica Tjelesne i zdravstvene kulture, Branka Brčić, koja nam je u isto vrijeme bila i najvatreniji navijač i najbolji prijatelj. Stoga ne čudi da je mnogo suza bilo proliveno kada smo saznali kako odlazi u (zasluženu) mirovinu. Međutim, mirovina nije promijenila njen entuzijazam i ljubav prema Fakultetu i studentima. Ako ikada dođete na neku od utakmica naših sportaša, vjerujte mi, prepoznat ćete ju. Nezaobilazno druženje prije, za vrijeme i poslije utakmica mi je ostvarilo mnoštvo poznanstava i prijateljstava i sa starijim studentima. Najveći šok poslije toga je bio što su neki od tih starijih studenata kasnije postali asistenti pa bi se znalo dogoditi da netko s kime si jučer komentirao odbojkašku utakmicu sutra sjedi nasuprot tebe u laboratoriju i za ocjenu te ispituje formulu za Reynoldsovu značajku. Naravno, p(r)opusta na račun poznanstva nikad nije bilo.
Definitivno najugodnija radna atmosfera tijekom mog studiranja bila je tijekom prve godine diplomskog studija na vježbama iz kolegija Konstrukcijski materijali i zaštita. Na navedenom kolegiju je velik naglasak stavljen na područje elektrokemije, o čemu na dosadašnjem studiju kemijskog inženjerstva nismo mnogo govorili. Budući da nam je znanje na tom području bilo dosta krhko, a određeni postupci u samom laboratoriju na prvi pogled dosta nejasni, asistentice Dajana Mikić i Ivana Šoić su se posebno iskazale u objašnjavanju elektrokemijskih postupaka do najsitnijih detalja. Asistenticama je bilo vrlo važno da pokušamo razumijeti konkretnu poantu vježbi te su uporno inzistirale da postavljamo pitanja za sve što je eventualno bilo nejasno (čak i tijekom uvodnog ispitivanja prije samih laboratorijskih vježbi). Nakon njihovog iscrpnog objašnjavanja i pojednostavljivanja, elektrokemijska impedancijska spektroskopija je postala puno jasnija. Hvala im na tome!