Ideju o osnivanju Tehničke visoke škole (TVŠ) iznijeli su na glavnoj skupštini Društva inženjera i arhitekata u Hrvatskoj i Slavoniji (Zagreb, 21. veljače 1898.) Milan Lenuci i ing. Mihajlo Ursiny, zatraživši da se „društvo obrati na visoku vladu smiernom molbom za ustrojenje inžinjerskog odjela visoke tehničke škole u Zagrebu“. Prijedlog je bio odbijen, ali se zahtjev za osnivanjem postavljao i kasnije (1903. i 1906). Iako se nisu nadali većem uspjehu, inicijatori su pokrenuli i akciju prikupljanja darova. Prvi je darovatelj bio dr. Juraj Žerjavić, opat i župnik u Mariji Bistrici, koji je 1909. kao zakladu za osnutak i uzdržavanje TVŠ namijenio svoju kuću u Gundulićevoj ulici br. 46.

Odjelni predstojnik za bogoštovlje i nastavu, Milan Rojc, dao je izraditi osnovu zakona o ustrojstvu visoke škole i, iskoristivši međuvlašće, isposlovao da Povjereničko vijeće SHS prihvati njegov prijedlog i izda Naredbu o ustrojstvu TVŠ u Zagrebu.

Odlukom Povjereništva za prosvjetu i vjere u Zagrebu, Tehnička visoka škola dobila je na korištenje veći dio nove, još nedovršene zgrade Kraljevskoga sveučilišnog lučbenog (kemijskog) farmakognostičkog zavoda u sjeveroistočnom dijelu Trga Ivana Mažuranića (današnjeg Marulićeva trga*) prema projektu arhitekta Vjekoslava Bastla.
S obzirom da je dr. Vladimiru Njegovanu bilo povjereno organiziranje nastave na tek utemeljenom Kemičko-inženjerskom odjelu Tehničke visoke škole, kod Povjereništva za prosvjetu i vjere ishodio je da se školi preda nova zgrada.
Tehničkoj visokoj školi pripali su podrumske prostorije, prizemlje, prvi kat i dio potkrovlja. Valja napomenuti kako zasluga za izgradnju ove zgrade pripada prof. Gustavu Janečeku, jer je prvenstveno bila najmijenjena preseljenju Kemijskoga zavoda tadašnjeg Mudroslovnog fakulteta iz zgrade na Akademičkom trgu (danas Strossmayerov trg 14).


*Od 1887. do 1909. godine prostor koji danas zauzimaju Trg Antuna, Ivana i Vladimira Mažuranića i Trg Marka Marulića zvao se Zapadni perivoj. Dvadesetih godina 20. stoljeća Zapadni perivoj dijeli se na dva djela. Trg Ivana Mažuranića cestom je podijeljen na sjeverni i južni dio, ali zadržava isto ime za obje cjeline. Južni dio Trga Ivana Mažuranića (danas Marulićev trg) graničio je na jugu s cestovnim pravcem Vodnikova – Mihanovićeva ulica i Botaničkim vrtom, a na sjeveru s cestovnim pravcem Vukotinovićeva ulica – Ulica C. i sjevernim djelom Trga Ivana Mažuranića. 1928. godine južni dio mijenja ime u Trg Marka Marulića.