Franjo Hanaman rođen je 30. lipnja 1878. u Drenovcima kraj Županje. Studirao je na Tehničkoj visokoj školi u Beču, gdje je i diplomirao 1899. Nakon diplomiranja ostaje raditi kao asistent na katedri za analitičku kemiju. U razdoblju od 1903. do 1912. s Aleksandrom Justom intenzivno radi na razvoju postupka proizvodnje volframove žarne niti i njezine primjene u električnoj žarulji. Iz toga je područja patentirao cijeli niz postupaka, a velik dio tih patenata otkupila je američka tvrtka General Electric Co. Volframova se nit, za razliku od dotadašnjih žarnih niti, zbog visokoga tališta materijala mogla zagrijati na znatno višu temperaturu i tako postići veću svjetlosnu djelotvornost uz znatno produljenje vijeka same žarulje. To je bio put za vrlo široku primjenu električne rasvjete. Od 1911. do 1915. Franjo Hanaman voditelj je Instituta za ispitivanje materijala u Beču. Doktorirao je 1913. na Tehničkoj visokoj školi u Berlinu – Charlottenburg.
U Zagrebu Franjo Hanaman od 1919. do 1922. radi kao generalni direktor Jugoslavenske industrije motora. Za privatnoga docenta Tehničke visoke škole u Zagrebu izabran je 1920., a za redovitog profesora anorganske kemijske tehnologije 1922., kada je osnovao Zavod za anorgansku kemijsku tehnologiju i metalurgiju. Na Tehničkoj visokoj školi bio je dekan Kemičko-inženjerskog odjela 1922. – 1924., a za njezinog rektora izabran je 1924. Od 1934. do 1939. bio je glavni urednik Arhiva za hemiju i farmaciju, današnjega časopisa Croatica Chemica Acta.
Franjo Hanaman umro je u Zagrebu 23. siječnja 1941.