Branko Lovreček rođen je 18. rujna 1920. u Zagrebu. Na Kemijsko-tehnološkom odjelu Tehničkoga fakulteta u Zagrebu diplomirao je 1943. Od 1945. radio je kao asistent u Zavodu za fizikalnu kemiju istoga fakulteta. Doktorsku disertaciju obranio je 1952, nakon čega se usavršavao iz područja elektrokemije na Imperijalnom koledžu u Londonu te na Sveučilištu u Philadephiji, SAD. Na matičnom je Fakultetu 1960. osnovao Zavod za elektrokemiju i elektrokemijsku tehnologiju. Docentom je postao 1957., za izvanrednoga profesora izabran je 1960. a za redovitoga 1963. Znanstveni mu je interes pokrivao brojne teme iz područja elektrokemije. Sa suradnicima je preveo dva temeljna udžbenika iz područja elektrokemije (Edmund C. Potter, Elektrokemija, osnove i primjena i Charles L. Mantell, Elektrokemijsko inženjerstvo).
Branko Lovreček umro je 18. travnja 1996. u Zagrebu.