Vizionari

Vjera Marjanović-Krajovan rođena je 15. listopada 1898. u Petrinji. Diplomirala je 1924. na Kemičko-inženjerskom odjelu Tehničke visoke škole u Zagrebu. Iste se godine zapošljava kao asistent u Zavodu za anorgansku i analitičku kemiju. Godine 1928. doktorirala je kao prva žena doktor tehničkih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu.

Za docenticu je izabrana 1946., za izvanrednu profesoricu 1950., a za redovitu profesoricu 1959. Dužnost predstojnika Zavoda za analitičku kemiju matičnoga Fakulteta obnašala je od 1945. pa do umirovljenja, starješine Kemijsko-inženjerskoga odjela Tehničkoga fakulteta od 1954. do 1956. te starješine Kemijsko-tehnološkoga odjela Tehnološkoga fakulteta od 1962. do 1964. Godine 1967. dobila je Nagradu grada Zagreba.

Vjera Marjanović-Krajovan preminula je 1. lipnja 1988. u Krapinskim Toplicama.

Matija Krajčinović rođen je 8. srpnja 1882. u Jabukovcu kod Petrinje. Na Tehničkoj visokoj školi u Zagrebu diplomirao je 1925. i odmah se zapošljava kao asistent za područje organske kemije. Usavršavao se u Kemijskom institutu Sveučilišta u Nancyju, Francuska. Doktorirao je 1927. nakon čega postoje honorarni, a 1932. redoviti docent. Zvanja izvanrednog i redovitog profesora stekao je 1939. odnosno 1945. U radu na Fakultetu istaknuo se kao modernizator nastave organske kemijske tehnologije, a znanstveno se bavio uglavnom problematikom iz područja prehrambene tehnologije.

Matija Krajčinović umro je 16. rujna 1975. u Beogradu.

Franjo Hanaman rođen je 30. lipnja 1878. u Drenovcima kraj Županje. Studirao je na Tehničkoj visokoj školi u Beču, gdje je i diplomirao 1899. Nakon diplomiranja ostaje raditi kao asistent na katedri za analitičku kemiju. U razdoblju od 1903. do 1912. s Aleksandrom Justom intenzivno radi na razvoju postupka proizvodnje volframove žarne niti i njezine primjene u električnoj žarulji. Iz toga je područja patentirao cijeli niz postupaka, a velik dio tih patenata otkupila je američka tvrtka General Electric Co. Volframova se nit, za razliku od dotadašnjih žarnih niti, zbog visokoga tališta materijala mogla zagrijati na znatno višu temperaturu i tako postići veću svjetlosnu djelotvornost uz znatno produljenje vijeka same žarulje. To je bio put za vrlo široku primjenu električne rasvjete. Od 1911. do 1915. Franjo Hanaman voditelj je Instituta za ispitivanje materijala u Beču. Doktorirao je 1913. na Tehničkoj visokoj školi u Berlinu – Charlottenburg.

U Zagrebu Franjo Hanaman od 1919. do 1922. radi kao generalni direktor Jugoslavenske industrije motora. Za privatnoga docenta Tehničke visoke škole u Zagrebu izabran je 1920., a za redovitog profesora anorganske kemijske tehnologije 1922., kada je osnovao Zavod za anorgansku kemijsku tehnologiju i metalurgiju. Na Tehničkoj visokoj školi bio je dekan Kemičko-inženjerskog odjela 1922. – 1924., a za njezinog rektora izabran je 1924. Od 1934. do 1939. bio je glavni urednik Arhiva za hemiju i farmaciju, današnjega časopisa Croatica Chemica Acta.

Franjo Hanaman umro je u Zagrebu 23. siječnja 1941.

Ivan Plotnikov rođen je 4. prosinca 1878. u Tambovu, Rusija. Studirao je fiziku i matematiku u Moskvi, gdje je 1901. i diplomirao. Doktorirao je 1907. u Leipzigu kod Wilhelma Ostwalda, tada vodećega svjetskog fizikalnoga kemičara. Na Sveučilištu u Moskvi zapošljava se 1910., gdje ga biraju 1912. u zvanje izvanrednoga profesora. Iste je godine utemeljio prvi fotokemijski laboratorij u Rusiji. Od 1914. radi kao upravitelj Kemijskog instituta u Moskvi, 1915. u Odesi brani svoju drugu doktorsku disertaciju pa 1916. biva izabran za redovitoga profesora.

Tijekom oktobarske revolucije povlači se sa Sveučilišta, a nakon nje odlazi iz Rusije u Berlin, gdje se zapošljava u Fotokemijskom odjelu tvornice Agfa. Po nagovoru Vladimira Njegovana došao je 1920. u Zagreb i zapošljava se na Tehničkoj visokoj školi. Osnovao je Zavod za fiziku i fizikalnu kemiju i organizirao nastavu iz tih predmeta. Redoviti profesor Tehničkoga fakulteta postaje 1926., nakon dobivanja državljanstva.

Bio je vrlo plodan znanstvenik – objavio je više od 250 radova, od koji više od dvije trećine u Zagrebu. Bavio se fotofizikom i proučavao pojave vezane uz ultraljubičasto zračenje a na području fotokemije kinetikom fotokemijskih reakcija. Pokrenuo je i uređivao medicinski znanstveni časopis Radiologica, koji je izlazio u Berlinu od 1937. do 1939. Autor je više knjiga, među kojima treba spomenuti Osnove fotokemije (Grundriss der Photochemie) iz 1923. i Udžbenik opće fotokemije iz 1920. (Lehrbuch der allgemeinen Photochemie).

Ivan Plotnikov umro je 31. srpnja 1955. u Zagrebu.

Ivan Marek rođen je 16. siječnja 1863. u Zagrebu. Kemiju je diplomirao 1886. na Mudroslovnome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Po diplomiranju zapošljava se na gimnaziji u Zemunu, a od 1898. radi kao profesor Graditeljske i obrtne škole u Zagrebu. Zalaganjem Vladimira Njegovana prelazi 1919. na upravo osnovanu Tehničku visoku školu u Zagrebu, kasnije Tehnički fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Godine 1920. postaje redoviti profesor organske kemije, gdje sudjeluje u organiziranju vježbi i predavanja iz toga kolegija. Od osnivanja Zavoda za organsku kemiju Kemičko-inženjerskog odjela Tehničke visoke škole godine 1922. pa sve do umirovljenja 1935. bio je njegov predstojnik.

Znanstveno se bavio elementarnom analizom organskih, u prvom redu prirodnih spojeva te određivanjem parafina u asfaltu. Tijekom rada na Tehničkoj visokoj školi radi na usavršavanju peći za elementarnu analizu uvođenjem električnoga umjesto plinskog zagrijavanja. Time se omogućuje izravno spaljivanje na visokoj temperaturi bez upotrebe katalizatora. Takva se konstrukcija naziva Marekovom peći.

Ivan Marek umro je u Zagrebu 11. studenoga 1936.

Vladimir Njegovan rođen je u Zagrebu 28. travnja 1884. Studirao je kemiju na Mudroslovnome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a studij kemije završio je 1907. na Visokoj tehničkoj školi u Beču. Nakon diplomiranja zapošljava se kao asistent u Agrikulturno-kemijskome zavodu Kraljevskoga višega gospodarskog učilišta u Križevcima. Usavršavao se na Saveznoj visokoj tehničkoj školi (ETH) u Zürichu. Godine 1912. doktorirao je na Tehničkoj visokoj školi u Beču.

Po osnutku Tehničke visoke škole u Zagrebu imenovan je prvim redovitim profesorom anorganske i analitičke kemije na njezinom Kemičko-inženjerskom odjelu. Utemeljio je i prvu organizacijsku jedinicu toga odjela, Zavod za analitičku kemiju. Kao vrijedan radnik i izvrstan organizator u kratkom je roku osigurao prostor i nastavnike za pokretanje cijeloga studija, i stoga ga se smatra stvarnim utemeljiteljem studija kemije, kemijske tehnologije i kemijskog inženjerstva u Zagrebu, čiji je sljednik današnji Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu. Na Tehničkoj visokoj školi službovao je i kao dekan (1920./1921., 1924. – 1926.) a zatim, nakon njenog ulaska u sastav Sveučilišta u Zagrebu, i kao dekan Tehničkoga fakulteta (1931. – 1933.). Predstojnik Zavoda za analitičku kemiju bio je od 1919. do 1943.

Znanstveno se bavio analitičkom i fizikalnom kemijom, termodinamikom te kemijskom nomenklaturom i terminologijom. Godine 1926. osnovao je Jugoslavensko hemijsko društvo kao preteču današnjega Hrvatskoga kemijskoga društva a 1927. pokrenuo je Arhiv za hemiju i farmaciju, koji danas nasljeduje časopis Croatica Chemica Acta. U Arhivu za hemiju i farmaciju bio je 1927. – 1934. prvi glavni urednik. Među njegovim udžbenicima, popularnim knjigama i brošurama ističe se Hemija za više razrede srednjih i stručnih škola (iz 1936., u suautorstvu s Matijom Krajčinovićem).

Vladimir Njegovan umro je u Zagrebu 25. lipnja 1971.